U SPOMEN AUSTROUGARSKOJ ČATRNJI
Dugo sam resila ovaj grad
Stotinu godina radovala se ovim ljudima i oni meni
Bila sam im ushićenje
Prkosila sam vremenu i nevremenu
Ne znam da li sam građena iz ljubavi ili udvaranja
Ali znam plod sam stvaranja
Nakon stoljeća i više zaplakala sam
Dogodila se raspamećenost uma i disharmonija duše
Dadoše im mig da me sruše
Najprije mi kirurškim umijećem odrezaše grkljan
Potom me izmasakriraše
Neka im bude
I nek im ne sude
Presudiše sami sebi